Recenzije

Izbor iz recenzija i predgovora

Novo slikarsko ime

/ Mirjana Šigir, objavljeno u ” Vjesniku ” 21. 2. 1994. – povodom samostalne izložbe u Studiu galerije Forum – slike iz ciklusa ” Antikrist ” i ” Buđenje planete “. /

…Krešimirine temperamentne, bojama obilne slike, koje će odmah podsjetiti na najbolja iskustva ekspresionizma, dapače, čak i na ” Les fauves “, ispunile su prostor gotovo frenetičnim zračenjem. Slikaričinu odlučnost u izrazu pripisala bih eruptivnoj nadarenosti koja prelazi sve granice sadašnjosti i u duhu se spaja sa velikim prethodnicima. Slikarstvo Krešimire Gojanović, barem u ovom trenutku, intuitivan je spoj govorenja simbolom i bojom o svemu što muči ne samo mladoga, već uopće današnjeg čovjeka, i ne samo na ovim našim prostorima.

Svijet fantazmagorija

/ Tomislav Lalin, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe ” Uskrsnuće Prometeja ” u Galeriji ” Vladimir Nazor “, Zagreb, 1994. /

Krešimiru Gojanović ćemo ponajprije prepoznati po fantazmagoričnom svijetu koji se nastanio na njenim slikama. Taj fantazmagorični svijet tvore likovi kako antropomorfnog, tako i biomorfnog i zoomorfnog porijekla. Kažem porijekla, jer je te likove teško preciznije imenovati. Naime, oni dolaze iz neobuzdanih prostranstava autoričine svijesti, a još više podsvijesti, iz prostora oniričkih snoviđenja. Oni bujaju i njihovu protežnost u svim pravcima nije moguće zaustaviti, kao što nije moguće ni predvidjeti kakve će sve oblike kod tog rasta zadobiti…

Tako su ti likovi u stvarnom ili prividnom pokretu, gradeći lelujave ritmove, a koji poradi zaokrugljenosti te figurativnosti, plutaju negdje prema centru slike, ne izlazeći iz njenih okvira. Ako tome dodamo i otvoreni, žestoki kolorit akrilnih boja, i uz vidljivi grafizam, onda će nam biti jasna količina ekspresivnosti na ovim radovima.

Eh, imaginarnog li krajolika

/ Petar Prelog, časopis ” Homo volans ” – Vijenac, 12. 6. 1996. – povodom samostalne izložbe ” Svemirski cvjetovi ” u Galeriji Spektar, Zagreb, 1996. /

…Krešimira Gojanović posjeduje ono što zovemo nesputanom maštom, a njene plodove vješto prenosi akrilnom tehnikom na karton i platno. Primjećujemo, također, svojevrsne derivacije ekspresionističkih iskustava, vidljive ponajprije u deformaciji ljudske figura i snažnom govoru boje. Upravo boja zauzima važnu ulogu, ali i na simboličkoj razini. Ni linija nije zapostavljena, ona zajedno s plohama boja ravnopravno gradi zamišljeni svijet svemirskog krajolika. Slikajući astralne sirene, svemirske cvjetove, zmajeve i razna čudovišta, autorica dočarava i duhovni prostor slike, koji odgonetavamo kroz bezbroj simboličkih značenja.

Ples Vještica

/ Alma Pengal, predgovor katalogu povodom izložbe ” Praznik čarovnic “, Galerija KUD – a France Prešeren, Ljubljana 1996. /

…Krešimira Gojanović spada među onu vrstu umjetnika, koji kroz svijet simbola otkrivaju svoj unutarnji duhovni svijet, svijet senzualnosti, pokreta i gibanja. Borba između dobra i zla, odmak od predviđenih normi, govore o njezinom gledanju u budućnost, a istovremeno naglašavaju njezino vjerovanje u stvari koje trenutno radi. ” Ples vještica ” je ispovjed slobode i veselja, no istovremeno je i degradacija svetoga u mračno, nevidljivo biće. Krešimira spada u kategoriju suvremenih umjetnika koji svoj izraz crpe u simbolici davnih epoha, te ujedno bit te tajne pojašnjavaju kako sebi, tako i drugima.

Ezoterijsko slikarstvo Krešimire Gojanović

/ Marina Baričević – ” Europa “, informativno glasilo Europskog doma Zagreb, povodom izložbe ” Misterij tarota ” u Europskom domu, Zagreb, 1998. /

Simbolizam planete koji je gotovo neiscrpno vrelo, počiva na paralelnosti između nebeskog i zemaljskog poretka, u kojem postoje posebne veze između putanja nebeskih tijela i sudbine čovjeka. Polazeći od čovjeka, glavnog motiva ili središnjeg lika, Krešimira ga smješta u arabesknu površinu slike. Sav raspoloživi prostor ispunjen je simbolima, crtovljem, likovima, znakovima, obojen intenzivnim bojama. Slična simbolička suglasja sadržajno su naznačena i na razini kolora: svaka slika doima se kao planetarna tkanica slobodne i razigrane mašte. Ipak svugdje probija ono najranije pitanje – do kada ćemo jos ostati uspavani ?…

Moć arhetipova

/ Snježana Samac, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe ” Moć arhetipova “, Galerija Zvonimir, Zagreb, 2000./

…Magijsko u čovjeku je jednako toliko staro, koliko i sam čovjek. Stoga je mistično saživjelo jedan duboki svijet u nama, čija se plodnost najradikalnije uočavala u umjetnosti. Slikarstvo Krešimire Gojanović nameće se kao okretanje u prošle egzistencije ili proricanje slijedećih života, u kojima će se razvijati njezina umjetnost. Doista – ona traži potpunu predanost promatrača dok čita predstavljenu slikarsku sintaksu. Zahtjeva znanje kao preduvjet za bilo kakav kontakt s vlastitom umjetnošću. Decidirana poruka i sadržaj, neizostavni su rezultat, samo na izgled ograničen slikarskom formom.

Osvrt na slikarske cikluse Krešimire Gojanović ” Mitovi i legende stare Europe ”

/ dr. sci. Jadran Zalokar – predgovor katalogu povodom samostalne izložbe u Muzeju Prigorja, 2003. /

Područje likovnosti u osebujnom je značenju dimenzija plodonosnog eksperimenta likovnog speculuma. Likovni put Krešimire Gojanović može se ” detektirati ” likovno, kao trag poznog ekspresionizma i simbolizma, ali to je tek stručna naznaka. Ona ne samo da suvereno vlada likovnom tehnikom, već ” tematizirajući ” svoju likovnost, artikulira jedan posebiti kozmos likovnosti, kao unicum izraza i duševne ekspresije. Vezujući se ” inspirativno ” za ono mitsko i poli – anthropo – theičko, ona slijedi skrivenu nit new age likovnosti, što ju smješta na front post-metafizičke renovacije postmodernističkih tenzija.

U modusu plodnog spektralnog prožimanja poli-dimenzionalnosti kolorita, ona spaja krhotine vremenitog bivstvovanja u ozračju mitskog i kondenzira likovne elemente.

….Svakako, uz mnoštvo drugih slika, treba spomenuti sliku: ” Gaia – planetarna boginja “. Slika je ispunjena snažnim disonantnim koloritom zodijakalne simbolike, koji sa slikom ” Rađanje plavog planeta ” ukazuje na dubinu i doseg renovacije drevnosti. Simbolika krugova i kapi života u likovnoj konfiguraciji s panovskim licem ističe kombinaciju svjetovnog i arhajskog, sakralnog u nizanju figurativnih komponenti poganskog senzibiliteta.

Likovni svijet Krešimire Gojanovic prožet je tim intenzivnim senzibilitetom duše, koja traži iskonski žar i planetarni smisao drevnosti života u ovom suvremenom desakraliziranom svijetu, u kome se tek može malo naslutiti kozmos drevne poganske duhovnosti i snaga htoničkog u čovjeku.

Između svjetova

/ Sanda Stanaćev Bajzek, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe u Narodnom muzeju Labin i zavičajnom muzeju Buzet, 2007. god./

Slijedeći tematske okvire preuzete iz drevnih mitologija, fokusirajući se na ” kult žene ”, Krešimira Gojanović otkriva vlastite istine o životnom ciklusu, o dvojnosti naravi stvaranja i smrti. Intuicija je staklena kugla kroz koju žena može sagledati ono nesagledivo i ona nam daje točne smjernice djelovanja, uspostavlja sklad s vlastitim unutarnjim bićem, usmjerava i vodi stvaralački život. Neizmjerno je važna ženi umjetnici, jer ona je moćna snaga ispunjena strašću, stvaralaštvom i težnjom za znanjem, oslobođenom svih vremenskih i prostornih granica. Intuicija kao bit instinktivne ženine prirode bori se za opstanak, bori se protiv ukalupljivanja žene u društveno nametnutu joj ulogu.

Krešimira Gojanović svojim umjetničkim radom ustoličuje prototipove, glavne povijesno-kulturološke simbole ženstva, nositeljice svjetskih mitova o moći ženske intuicije, vječne dijalektičke simbole erotskih, poganski i božanskih konotacija, ponaosob onih u kojima se isčitava polaritet života i smrti. Egipatska božica Izida koja svake noći oživljava svog brata Ozirisa, u grčkoj mitologiji Demetra, božica Zemlje koja jednom u godini doziva kći Perzefonu iz Zemlje mrtvih.

Svjesno Krešimira svodi svoje radove prema klasifikaciji triju svjetova: antropomorfnog, zoomorfnog i biomorfnog. U nizovima slika i crteža koji čine izlagački opus autorice, u njenu astralnu svijetu obitavaju fantazmagorični likovi, djelomično transformirana nadrealna obličja, iz kojih njihovu realnu i simboličku pojavnost isčitavamo tek u nazivlju slike, tj. crteža. Krešimira Gojanović svjesno odabire fantaziju i iracionalno za nositelje vlastita likovna izraza. Ljude privlače tuđe ‘nekontrolirane slike’ pod uvjetom da su ideje i proživljeni doživljaji prerušeni u ” slike snova ”.

Slikarstvo fantazije ima svoje duboke korijene, snažno je u djelima Fusila i Goye, na vrhuncu u platnima Chagalla, Giorgia de Chirica, čarobno u Rousseaua, a ispitivanje iracionalnog i fantastičnog naročito zaokuplja Kleea i Kandinskog. Uzroci su ukorijenjeni u društvu, njegovu otuđenju koje u umjetniku budi osjećaje usamljenosti, potičući ga na samopromatranje. Krešimirino djelo nije uskrsnuće i povezivanje s navedenim slikarskim ‘mitovima’, već je samo dobro izabran put usmjeren prema važnosti ženstva / čovještva, podcrtan uvjerenjem da postoje i druge, ” latentne stvarnosti ”.

Napojeni esencijalnom ženskom čežnjom za mističnošću, njeni uglavnom ženski likovi čine tako lice i naličje iste pojavnosti. Otkrivajući nam sve aspekte formalnih i simboličkih efekata, interes joj zastaje na akrilu i crtežu. Ove tehnike Krešimira prisvaja, jer ponajbolje emitiraju suptilne odnose kolorita i kompozicije, koja postaje sve napučenija nadrealnim i mitološkim likovima njene podsvijesti. U labirintu erotizma, nadahnuta snagom imaginacije vlastitog duhovnog ustroja, autorica kreira autentičan svijet oblika koji vibriraju u svijetu fantazije. Odabravši izvantrendovska likovna traženja, komunicirajući s naslijeđem, vraća slici funkciju dekorativnosti, čineći to balansom skladna kolora i oku ugodno gledljivom formom.

Osvrt na slikarske cikluse ” Između svjetova ” i ” Ples putene Boginje ”

/ prof. Tullio Vorano, voditelj Narodnog muzeja Labin, povodom otvorenja izložbe slika K. Gojanović u Narodnom muzeju Labin, 2007. /

Krešimira Gojanović je samosvojna umjetnica, koja je hrabro odabrala svoj slikarski put mimo svjetskih trendova, u otklonu od strujanja i usmjerenja u suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni. Nju jednostavno to ne zanima. Ona prije svega želi biti vjerna sebi, svojim porivima i nadahnućima.

… Izbor akrilika u njezinim radovima potpuno je opravdan, jer je najbliži izričaju grafičara, a Krešimira potječe iz grafičkih krugova, obzirom da je završila grafički odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi vrsnog grafičara Ante Kuduza. Boje su stoga čiste, snažne, zvučne i odišu svježinom. Često su postavljene komplementarno ili u toplo – hladnom kontrastu, čime vrlo učinkovito podupiru Krešimirine dinamične i iznad svega maštovite kreacije.

To je uistinu čaroban svijet bajki, mitskih legendi i priča, u kojem često ženski lik ima prevagu. Pri tom možemo slobodno reći da se ne radi o egzibicionizmu, dapače, njezin likovni govor je sasvim discipliniran, linije su precizno izvedene, a fluid masa je omeđen u čvrsto zadanim okvirima.

Krešimira, slikovito rečeno, ima hiper produktivnu maštu koja joj omogućava prikaz fantastičnih prizora i svjetova u ležernom kontinuitetu, s nizom uvijek novih rješenja, koja prihvaćamo kao neupitna, suvisla i logična. Poput scena u stripovima, njezine su priče uvjerljive i zavodljive. Ludizam je samo površinski privid, jer ova svojevrsna Krešimirina igra ima puno dublji smisao i razloge. U neku ruku ona predstavlja bijeg od svakodnevice, od uobičajenog i standardnog.

Krešimira stoga traži i nalazi utočište u tajnovitom, vilinskom, nesputanom, nepatvorenom i neiskvarenom svijetu fantastike, gdje je sve moguće i sve je dozvoljeno. Raspojasane, raspjevane, fantastične kompozicije, koje ponekad zbog bogatstva oblika i raskoši boja djeluju gotovo dekorativno, nalaze svoje opravdanje u mitološkom, također, fantastičnom svijetu. Sasvim su razumljivi stoga nazivi njezinih djela, primjerice: Feniks, Izida, Afrodita, Kentaur, Krilata zmija, Perzefona, Hekata, ali isto tako interpretacija vječnih, opće poznatih tema poput: Univerzuma, Erosa i Psihe, Mjeseca, Drveta života, itd.

Njezin slikarski put u stalnom je misaonom srazu između dviju dimenzija: one čarobne, fantastične, svemirske i ove naše, manje bajne, zemaljske svakodnevice. Krešimira se u svom likovnom izričaju očigledno opredjelila za onaj imaginarni svijet. Slikarski opus Krešimire Gojanović je vrlo osebujan i osobit, te stoga zauzima sasvim određeno mjesto u današnjoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

Od postanka do vječnosti

/ mr. Vlasta Tolić, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe u Izložbenom prostoru Centra za kulturu Čakovec, 2014. god. /

Otkriti tajnu života, upoznati prošlost da bismo spoznali sadašnjost i predvidjeli budućnost, ljudska je potreba stara koliko i čovječanstvo. Sve to tema je izložbe akrilika na platnu slikarice Krešimire Gojanović, predstavljene u Galeriji Centra za kulturu Čakovec. Na 30-ak formata umjetnica iz slike u sliku razvija magijsku okosnicu izložbe, koja napušta spoznajno i zadire u onostrano. Drevni rituali, čarobnjaci i vile, vještice i proročice, totemi i idoli, duhovi i anđeli, galerija su obreda i likova koji tvore umjetničin svijet s onu stranu stvarnosti.

Formate joj nastanjuju likovi izrazite profinjenosti, virtuoznosti crteža, izduženih i lelujavih formi, od prepoznatljivih oblika do lica prekrivenih sjenama i maskama, rastočenih ploha do neprepoznatljivosti. Figurativno i apstraktno ravnopravno sudjeluju u oblikovanju umjetničina slikarskog svijeta, u kojemu prevladava čas jedan, čas drugi način izražavanja. Iako neodređena granicom obzorja, slikaričina granica koja dijeli nebo i zemlju mijenja se iz slike u sliku, preslikavajući uokolo geometrijske šare zrcalnom simetrijom na način kaleidoskopa.

Zadiranje u tajnu postanka od Božje čestice – Higgsova bozona, Alise u zemlji čudesa, Aladinove čarobne svjetiljke, mitologije drevnog Egipta, grčke i rimske kulture, civilizacije Inki i Maya, nepresušno nadahnjuje njezinu stvaralačku maštu da im posvećuje čitav svoj umjetnički opus u stilu metafizičkog nadrealizma. Na tom tragu i novonastali ciklus slika nastavlja tkati arabesku znakova, simbola i ornamenata grafičkih oblika, mreže crnih linija ispunjenih plohama iskričavih boja. Mistika je trajna preokupacija umjetnice, koja upravo na toj literarnoj osnovi razvija svoj slikarski svijet s nepresušnim vrelom nadahnuća, koji je čini uvijek iznova novom, svojom i jedinstvenom.

To je transcedentalan svijet, izvanprostorni i izvanvremenski okvir bez zakona gravitacije. Svemirski pejsaž planetarnih, zvjezdanih i lunarnih objekata nastanjen likovima Zemljana i izvanzemaljaca. To je bestežinski ples nagih figura s licima rastočenim apstraktnim plohama geometrijskih vezova. Izvanzemaljske likove čini digitalna generacija kompjutorskih umova koja nije lišena osjećajnosti. Njihova antropomorfna pojava ružičastih udova i velikih glava komunicira pokretima, gestama i mimikom. Animalni hibridi i digitalni humanoidi nastanjuju nepregledna polja svemira, Mliječne staze, Velikih i Malih kola, Velikog medvjeda i drugih svemirskih putanja od postanka do vječnosti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.